José Raúl Capablanca

José Raúl Capablanca
Puno ime	José Raúl Capablanca y Graupera
Država	Kuba
Rođenje	19. studenoga 1888. Havana, Kuba
Smrt	8. ožujka 1942. New York, SAD
Svjetski prvak	1921. – 1927.

José Raúl Capablanca y Graupera (Havana, 19. studenoga 1888. – New York, 8. ožujka 1942.) bio je kubanski šahist, diplomat i treći svjetski šahovski prvak. Prepoznat je po brzini igre te izvrsnoj vještini u završnici. Uzima se za jednog od najvećih šahista u povijesti. Zbog načina igre poznat je i kao „šahovski Mozart”.

Rođen je 1888. u Havani u vojnoj utvrdi Castillo del Príncipe. Otac mu je bio vojni časnik. Šah je naučio igrati kao četverogodišnjak gledajući igru svog oca. S pet godina učlanio se u Havanski šahovski klub, gdje ga vodeći šahisti kluba nisu mogli pobijediti nakon razmjene dama. Godine 1901. godine s 12 godina pobijedio je kubanskoga nacionalnog prvaka Juana Corza rezultatom 4:3 (+4 –3 =6).

Kao dijete učio je od partija američkih šahovskih legendi, Paula Morphyja i Harryja Nelsona Pillsburyja. Kasnije je o Pillsburyju napisao: „Učinak Pillsburyjevih prikaza bio je trenutačan. Naelektrizirali su me i uz pristanak roditelja počeo sam posjećivati šahovski klub u Havani.”

Brzi uspon

Djetinjstvo i porijeklo

Rođen je 19. studenog 1888. na Kubi, u obitelji vojnog časnika. Kako je naučio igrati šah opisao je u svojim knjigama i novinskim tekstovima: „Nije mi bilo još ni pet godina kada sam jednom slučajno ušao u biro svoga oca i zatekao ga pri igri šaha s jednim gospodinom. Dotle ja uopće nisam vidio šah; figure su me zanimale te sam sljedećeg dana opet došao promatrati igru. Trećega dana dok sam promatrao igru, moj otac, još posve neiskusni novajlija, igrao je skakačem s jednog bijelog polja na drugo bijelo polje. Njegov protivnik, koji očigledno nije igrao bolje, nije to ni primijetio. Moj otac je dobio partiju, a ja sam ga tada nazvao varalicom i počeo ga ismijavati. Poslije manje svađe, kojom prilikom me otac umalo nije istjerao iz sobe, pokazao sam mu što je učinio. On me je upitao otkuda i što ja znam o šahu. Odgovorio sam mu da ga mogu dobiti; on je rekao da je to nemoguće jer ja, vjerojatno, ne umijem čak ni figure pravilno rasporediti. Pokušali smo igrati i – ja sam dobio. To je bio moj prvi nastup.”

Četverogodišnji Capablanca tijekom šahovske partije s ocem, 1892.

Capabanca je svoj prvi doživljaj šaha opisao riječima: „Iako sam tada imao samo četiri godine, ubrzo sam mogao cijeniti činjenicu da se partija šaha može usporediti s vojnom bitkom – nešto što uključuje napad od strane jednog igrača, a obranu od strane drugog. Radnje ove prirode uvijek su ostavljale dubok dojam na mene. Sjećam se s kakvim sam užitkom slušao priču vojnika o zauzimanju redute ili hvatanju vojske u zamku. Stoga vjerujem da je moja rana i vrlo jaka privlačnost prema igri šaha bila posljedica jedinstvenog sklopa uma koji sam razvio kao rezultat mojeg vojnog okruženja, a također i osebujne intuicije.”

Capablanca je prvi puta sreo Emanuela Laskera kad je imao 18 godina u Manhattan Chess Club u New Yorku. Značajan je bio tijek susreta: „(...) Odvedeni smo u kut sobe gdje je muškarac srednjih godina, s poprilično velikom glavom, sjeo ispred ploče diskutirajući jednu partiju u tijeku. Nisam znao nikoga, i nitko nije znao mene. Niski je čovjek bio slušan s očitim respektom onih oko stola. Gledajući s posebnim zanimanjem, iznenadio sam se kad sam vidio kako drugi pristaju na poteze i objašnjenja koja su bila donekle iznad mene. Moja me mladenačka uobraženost natjerala da pomislim da je ono što sam čuo apsurdno i da je mali čovjek bio slab igrač. U jednom ili dva navrata bio sam na ivici da se umiješam kako bih proturječio cijenjenoj personi. Srećom, moja stara navika da gledam, bez riječi, spasila me od krajnje ponižavajućeg iskustva, jer sam nekoliko minuta kasnije predstavljen malom čovjeku, koji je bio ništa manje doli veliki dr. E. Lasker, tadašnji svjetski prvak.”

Malo je poznato o Capablancinom porijeklu, no postoje izvori koji sugeriraju da su Capablancini rani predci bili Talijani. Također, izvorno obiteljsko ime bilo je Cappa Bianca, što znači „bijeli kaput”. Naselili su se u Španjolskoj za vrijeme vladavine Karla IV., kada je ime postalo Capablanca.

Proboj u svjetski vrh

Godine 1909., s dvadeset godina, Capablanca je dobio meč protiv prvaka SAD-a, Franka Marshalla. Marshall je inzistirao da Capablanca sudjeluje na turniru u San Sebastiánu, u Španjolskoj, 1911. To je bio jedan od najjačih turnira tog vremena. Svi vodeći svjetski šahisti osim svjetskog prvaka Emanuela Laskera su sudjelovali. Na početku turnira Ossip Bernstein i Aron Nimzowitsch su zamjerali sudjelovanje Capablanci jer dotada nije osvojio niti jedan značajni turnir. Međutim, nakon što je Capablanca dobio prvu partiju protiv Bernsteina, čime je osvojio i turnirsku nagradu za briljantnost, Bernstein je potvrdio da je Capablanca vrlo talentiran i rekao da se ne bi iznenadio ako osvoji turnir. Nimzowitsch se uvrijedio kada je Capablanca prokomentirao, gledajući ga kako igra jednu brzopoteznu partiju, da bi nedokazani šahisti trebali držati jezik za zubima u nazočnosti boljih. Capablanca je ubrzo izazvao Nimzowitscha na seriju brzopoteznih partija, koje je s lakoćom dobio. Okupljeni šahisti su zaključili da Capablanci nema ravnog u brzopoteznom šahu. Na kraju turnira, Capablanca je zapanjio šahovski svijet zauzevši prvo mjesto u San Sebastiánu, rezultatom od šest pobjeda i jednim porazom, završivši tako ispred Akibe Rubinsteina, Carla Schlechtera i Siegberta Tarrascha.

Godine 1911. Capablanca je izazvao Emanuela Laskera na meč za svjetskog prvaka. Lasker je prihvatio izazov, ali je postavio sedamnaest uvjeta za susret. Capablanca nije prihvatio neke od uvjeta koje je Lasker tražio i susret se nije odigrao.

Diplomacija

U rujnu 1913. Capablanca je dobio posao u Ministarstvu vanjskih poslova Kube, što mu je omogućilo financijsku sigurnost tijekom ostatka života. „Nije imao posebne dužnosti, ali se od njega očekivalo da djeluje kao neka vrsta veleposlanika, poznate osobe koja će staviti Kubu na kartu gdje god putovao.”

Nastavak šahovskih aktivnosti

Godine 1913. u Rusiji je održan egzibicijski meč Savorin Cup između Capablance i trojice mladih uzdanica ruskog šaha: Aleksandra Aljehina, Eugena Znosko-Borovskog i Fjodora Dus-Hotimirskog (poznatog po „Zmajevki”, poznatoj varijanti Sicilijanske obrane). Capablanca je odigrao po dvije partije sa svakim, sve je dobio osim jedne koju je remizirao – onu protiv Znosko-Borovskog (značajnog ruskog šahista koji je poznat po svojoj knjizi Umjetnost šahovske kombinacije). Capablanca bi bio osvojio turnir tek u slučaju da dobije sve partije, a inače turnir ide u ruke najbolje plasiranom od ostale trojice. Zato je pobjednik bio Eugene Znosko-Borovski. Ovaj je turnir povijesno značajan i po tome što bilježi prvi susret kasnijih rivala – Capablance i Aljehina – koji će od Kubanca preuzeti titulu 14 godina kasnije.

Capablanca (desno) i Aljehin (lijevo), završna pozicija njihove prve službene partije vidljiva s demonstracijske ploče, Savorin Cup, 1913.

Prvi susret s Laskerom

Na velikom turniru 1914. godine u Sankt-Peterburgu, uz prisustvo većine svjetski poznatih šahista (osim onih iz Austro-Ugarske) Capablanca je prvi put odigrao susret protiv Laskera. Capablanca je poveo za jedan i pol bod u preliminarnoj rundi i natjerao Laskera da se grčevito bori za remi. Ponovno je osvojio nagradu za briljantnu partiju (eng. brilliancy prize) susretom protiv Bernsteina i ostvario vrlo cijenjene pobjede protiv Davida Janowskog, Nimzowitscha i Aljehina. Međutim, Capablanca je zbog Laskerova povratka u drugom dijelu natjecanja, završio tek kao drugi s 13 bodova, dok je Lasker imao 13.5, ali ipak ispred trećeplasiranog Aleksandra Aljehina.

Prema nekim je izvorima i mnogim šahovskim knjigama nakon turnira ruski car Nikola II. proglasio pet dobitnika nagrada (Laskera, Capablancu, Aljehina, Tarrascha i Marshalla) za šahovske velemajstore, no nije pronađen izvor prije 1940. koji bi sugerirao da se takav događaj uistinu i dogodio.

Raúl Capablanca, 1919.

Život i karijera

Kao preludij za prvenstvo svijeta, Capablanca je u proljeće 1919. u Havani odigrao meč sa srpskim majstorom Borislavom Kostićem. Do tog meča njih su dvojica odigrali svega četiri partije i sve su završile remijem. Iako se meč trebao sastojati od osam partija, nakon pete je partije Kostić predao meč. Pobjedivši svih pet partija Capablanca će kasnije tvrditi da je bio na vrhuncu upravo u meču protiv Kostića.

Uvidjevši da Capablanca postaje prejak 1920. Emanuel Lasker, tadašnji svjetski prvak, prepustio je naslov Kubancu rekavši mu:

Nisi stekao naslov preko obrasca izazivača, nego putem svog briljantnog majstorstva.

Sudeći po šahovskim publikacijama tog vremena, nije bilo prihvatljivo da Capablanca postane prvak na ovaj način: osjećalo se da bi Lasker mogao odustati od naslova svjetskog prvaka, ali nije imao pravo imenovati Capablancu prvakom. Kasnije 1920. Lasker je pristao odigrati meč kao izazivač. Odigrali su susret u Havani 1921. i Capablanca je pobijedio Laskera s četiri pobjede uz deset remija i bez poraza (+4 –0 =10). Podvig osvojiti titulu svjetskog prvaka bez izgubljenog susreta nije se ponovio gotovo osam desetljeća, sve dok Vladimir Kramnik 2000. nije pobijedio Garija Kasparova +2 –0 =13.

Novi svjetski prvak imao je prevlast na velikom turniru u Londonu 1922. Porastao je broj svjetski jakih šahista. Na spomenutom turniru Capablanca je bio uvjerljivo najbolji, osvojivši prvo mjesto s cijelih 1.5 bodova više od najbližeg pratitelja Aljehina. Rezultat koji je ostvario na turniru bio je +11 –0 =4. Poslije Aljehina, najviše bodova na turniru imali su Milan Vidmar, Akiba Rubinstein i Efim Bogoljubov. Najpoznatije Capablancine partije s tog turnira su one protiv Znosko-Borovskog i engleskog šahovskog majstora Freda Yatesa. Tartakower je o turniru napisao: „...Uza stalni osmijeh, uz šetnju od stola do stola ili uz razgovor sa svojim poznanicima, obavio je señor Capablanca, lako i graciozno, svoj moćni posao...”

Turnir u New Yorku 1924.

Godine 1924. održan je turnir u New Yorku. Ovaj turnir se izdvaja time što je na njemu Capablanca doživio jedan poraz, od Richarda Rétija, što je njegov prvi turnirski poraz nakon gotovo osam godina. Naime, zadnji puta Capablanca je izgubio partiju 1916. godine protiv Oscara Chajesa. Partija je značajna i zato što ju je Réti otvorio potezom 1. Sf3, tzv. „hipermodernim” otvaranjem koje je nazvano njemu u čast, pa se simbolički uzima kao kraj apsolutne prevlasti konzervativnog ili klasičnog stila igre te se počinju sve češće rabiti tzv. indijske obrane kao što su Kraljeva i Damina indijka, Nimcovičeva indijka, ali i do tada sporedna otvaranja poput Sicilijanske obrane i slično.^{[nedostaje izvor]}

Rezultat koji je ostvario na turniru u New Yorku bio je +10 –1 =9. Zanimljivo, završio je kao drugi na turniru, iza prvoplasiranog Laskera, a ispred Aljehina. Laskera je Capablanca pobijedio u izravnom susretu.

Karijera do gubitka naslova

Godine 1925. održan je turnir u Moskvi na kome je Capablanca osvojio treće mjesto, iza Bogoljubova i Laskera. Na slobodan dan tijekom turnira Capablanca je otputovao sve do Lenjingrada kako bi odigrao simultanku protiv trideset igrača prve kategorije; nakon napornih pet i pol sati igre postigao je rezultat +18 –4 =8. Među igračima koji su ga pobijedili bio je i budući svjetski prvak, tada 14-godišnjak, Mihail Botvinik. Trinaest godina kasnije, Botvinik nije samo pobijedio Capablancu (AVRO 1938.), već je i postao svjetskim prvakom.

Zanimljivo, tijekom turnira u Moskvi, Capablanca je glumio u sovjetskome nijemom filmu Šahovska groznica (eng. Chess Fever) ruskog redatelja Vsevoloda Pudovkina.

Isječak iz filma Šahovska groznica u kojem je u prvom planu Capablanca.

Godine 1927. na turniru u New Yorku, igrajući po 4 meča protiv svakog protivnika, Capablanca je ostvario osam pobjeda i 12 remija, pobijedivši Aljehina, Vidmara i Spielmanna s 2.5:1.5, Nimcoviča s 3:1 i Marshalla s 3.5:0.5. Osvojio je uvjerljivo prvo mjesto, s čak 2.5 boda ispred Aljehina.

Zanimljivo je da su jedino austrijski majstor Rudolf Spielmann (+2 –2 =8) i Estonac Paul Keres (+1 –0 =5) imali nenegativne rezultate protiv Capablance.

Capablanca je nakon ovako uvjerljivo osvojenog turnira postao previše siguran u sebe, podcjenjujući pritom Aljehina u predstojećem susretu za naslov svjetskoga prvaka. U meč je ušao bez značajne fizičke i teorijske pripreme.

Meč protiv Aljehina

Iste godine odigran je meč za titulu prvaka svijeta, između Capablance i Aljehina. Rezultat, nakon 34 odigrane partije, bio je +3 –6 =25. Natjecanje je trajalo 73 dana, što ga čini najduljim natjecanjem za naslov svjetskog prvaka ikada održanog. Turnir je poznat i po intenzivnoj uporabi Daminog gambita, što je vjerojatno uzrokovano nedostatkom Capablancine pripreme.

Aljehin (lijevo) i Capablanca (desno) na svjetskom šahovskom prvenstvu u Buenos Airesu 1927.

Ovim turnirom, Capablanca je izgubio naslov svjetskog prvaka, predavši 34. partiju meča 29. studenog 1927. uz čestitnu notu: „Dragi gospodine Aljehinu, predajem partiju. Vi ste, dakle, prvak svijeta i čestitam Vam na tom uspjehu.” Ipak, Capablanca se nije pojavio na završnoj ceremoniji.

Nakon gubitka naslova

Aljehin je od tada navodno počeo izbjegavati mečeve protiv Capablance. Nije se pojavljivao na turnirima na kojima je Capablanca sudjelovao. Nije prihvaćao izazove od Capablance. Nakon što je 1935. Aljehin izgubio titulu od Euwea, nije mogao odbiti pojavljivanje na jakom Notthingemskom turniru, na kojem je sudjelovao i Capablanca. Capablanca je konačno dobio priliku zaigrati s njim i trijumfirao je u oba izravna susreta.

Otkad je izgubio naslov svjetskog prvaka, Capablanca je osvojio još nekoliko značajnih turnira. Godinu dana nakon izgubljene titule svjetskog prvaka, 1928., Capablanca je osvojio prvo mjesto na berlinskom turniru. 1929. osvaja turnire u Budimpešti i Barceloni, a 1931. turnir u New Yorku.

1935. pobjeđuje u Moskvi pobjedivši Laskera u izravnom susretu i to Sicilijanskom obranom. 1936. na Notthingemskom turniru, pobjeđuje ispred igrača poput Botvinika, Euwea (tadašnjeg svjetskog prvaka), Rubena Finea, Reshevskog, Aljehina i Flohra.

Posljednje godine

Na osmoj šahovskoj olimpijadi 1939. godine u Argentini, Capablanca završava svoju bogatu karijeru sjajnim priznanjem za prvog igrača turnira i osvajanjem individualne zlatne medalje.

Karijera slavnog Kubanca ušla je u legendu i postala temom brojnih šahovskih knjiga. Najznačajniji šahovski povjesničar 20. i 21. stoljeća, Edward Winter, njegovu je karijeru sažeo u svojem monumentalnom djelu Capablanca, koja se i danas smatra jednom od najboljih knjiga o šahu uopće.

Smrt

Dan prije njegove smrti, vaskularni kirurg dr. Schwarzer rekao je Capablanci da je njegov život ugrožen i da pod svaku cijenu izbjegava stres, na što je Capablanca odgovorio da to nije moguće jer su njegova bivša žena i djeca protiv njega započeli sudsku parnicu.^{[nedostaje izvor]}

Za vrijeme dok je promatrao ležernu partiju u Manhattan Chess Club, Capablanci je naglo pozlilo i prevezen je u Mount Sinai Hospital, u bolnicu u kojoj je Lasker preminuo godinu prije. Capablanca je preminuo idućeg jutra, 8. ožujka 1942., a kao uzrok smrti navodi se moždani udar uzrokovan nasljednom hipertenzijom.

U potpunoj autopsiji koju su proveli liječnici Moschcowitz, Prill i Levin uočeno je kako je desni talamus bio gotovo potpuno uništen, na čijem mjestu se nalazio hematom duljine i širine oko 5 cm. Ventrikularni sustav bio je preplavljen krvlju. Također, Capablancin srčani mišić bio je mase oko 500 g, što je za gotovo 200 grama više od zdravog srca.

Capablancin sprovod održan je tjedan dana kasnije, 15. ožujka 1942., a za sprovod se osobno pobrinuo predsjednik Kube.

Iako neprijatelji za šahovskom pločom i nimalo bliski izvan nje, rivalstvo Joséa Capablance i Aleksandra Aljehina ostaje kao jedno od najvećih u povijesti. Nakon smrti Capablance, Aljehin je odao počast legendarnom Kubancu riječima:

Capablanca je prerano otet iz svijeta šaha. Njegovom smrću izgubili smo velikog šahovskog genija čijega sličnog više nikada nećemo vidjeti.

Stil igre

Mnogi ističu kako je Capablanca, unatoč slabijoj teorijskoj pripremi, bio izuzetno učinkovit zbog izrazito visoke točnosti igre u jednostavnim pozicijama. Odlikovao se jednostavnom, dinamičnom igrom i dao velik doprinos općoj šahovskoj teoriji. U svojim je djelima izrazio golemu važnost temeljnih šahvskih principa kao putokaz u rasuđivanju određene pozicije. Mnoge je pozicije s lakoćom uspijevao reducirati i dovesti ih u slične onima u kojima se već našao, pa je tako vrlo često pobjeđivao u konačnicama, po čemu je i danas poznat. Također, prvi je istaknuti šahist koji je prije sve teorije preporučavao početnicima da šah počinju učiti od konačnice.

Zanimljivo, upravo je Alekseja Troickog Capablanca smatrao najvećim kompozitorom konačnica. O konačnicama je rekao: „Proučavanje konačnica nije korisno samo za sebe. Ono razvija razumijevanje pozicije, opće razumijevanje šaha i povećava u cjelini razinu igre šahista.”

On je, također, šahovski prvak s najmanjim brojem pogrešaka po broju poteza, što ipak ne čudi, s tim da je osam godina (1916. – 1924.) bio neporažen pa je upravo zbog toga prozvan šahovskim strojem. Unatoč tome, uvriježeno je mišljenje da je Capablanca u svojim partijama činio sitne nepreciznosti uslijed nedostatka tjelesne i teorijske pripreme. Ovu je tezu u svojoj prvoj knjizi Moji veliki prethodnici zagovarao Garry Kasparov, no ovo je uočio i Aljehin te o tome pisao nakon njihova meča u Buenos Airesu 1927.

Mnogi velikani šaha poput Laskera, Botvinika, Fischera i Karpova smatrali su Capablancu najvećim igračem svih vremena.

Neki šahisti smatraju, u prvom redu Botvinik, da se pad u kvaliteti igre Kubanca 1930-ih može pripisati nedovoljnim radom na igri, ali i u padu sposobnosti računanja kratkih, ali brojnih varijanti. Capablanca svoj pozicijski stil igre tijekom života uglavnom nije mijenjao.

Za njegove se nasljednike po stilu igre uzimaju Mihail Botvinik, Bobby Fischer, Anatolij Karpov te Norvežanin Magnus Carlsen.

Njegov je način igre opisao Vladimir Kramnik usporedivši ga s Mozartom:

Capablancu možemo usporediti s Mozartom, čija se šarmantna glazba doimala kao glatki tok. Imam dojam da Capablanca nije ni znao zašto mu je draži ovaj ili onaj potez, samo je pomicao figure rukom. Da je puno radio na šahu, možda bi igrao lošije jer bi počeo pokušavati shvatiti stvari. Ali Capablanca nije morao ništa shvatiti, samo je morao pomicati figure!

Rezultati mečeva i turnira

godina	protivnik	ishod	mjesto	rezultat		bilješke
1901.	Juan Corzo	pobjeda	Havana	7:6	+4−3=6	Corzo je bio tadašnji prvak Kube.
1909.	Frank James Marshall	pobjeda	New York	15:8	+8−1=14
1912.	Charles Jaffe	pobjeda	New York	2½:½	+2−0=1
1912.	Oscar Chajes	pobjeda	New York	1:0	+1−0=0
1913.	Richard Teichmann	pobjeda	Berlin	2:0	+2−0=0
1913.	Jacques Mieses	pobjeda	Berlin	2:0	+2−0=0
1913.	Eugene Znosko-Borovski	remi	Sankt Peterburg	1:1	+1−1=0	Turnir (Savorin Cup) sastojao se od tri meča protiv trojice ruskih majstora. U slučaju maksimalna učinka (6/6), pobjeda ide Capablanci, a inače najbolje rangiranom od trojice ruskih majstora. Turnir je osvojio Znosko-Borovski.
1913.	Aleksandar Aljehin	pobjeda	Sankt Peterburg	2:0	+2−0=0
1913.	Fedor Dus-Khotimirski	pobjeda	Sankt Peterburg	2:0	+2−0=0
1914.	Ossip Bernstein	pobjeda	Moskva	1½:½	+1−0=1
1914.	Savielly Tartakower	pobjeda	Beč	1½:½	+1−0=1
1914.	Arnold Aurbach	pobjeda	Pariz	2:0	+2−0=0
1919.	Borislav Kostić	pobjeda	Havana	5:0	+5−0=0
1921.	Emanuel Lasker	pobjeda	Havana	9:5	+4−0=10	Osvojeno svjetsko prvenstvo u šahu
1927.	Aleksandar Aljehin	poraz	Buenos Aires	15½:18½	+3−6=25	Izgubljeno svjetsko prvenstvo u šahu.
1931.	Max Euwe	pobjeda	Nizozemska	6:4	+2−0=8	Euwe je bio svjetski prvak od 1935. do 1937.

Rezultati na značajnijim turnirima

• San Sebastián, 1911. (1. mjesto),
• Sankt Peterburg, 1914. (2. mjesto),
• Rice Memorial, 1916. (1. mjesto)
• New York, 1918. (1. mjesto),
• London, 1922. (1. mjesto),
• New York, 1924. (2. mjesto),
• Moskva, 1925. (3. mjesto),
• New York, 1927. (1. mjesto),
• Bad Kissingen, 1928. (2. mjesto)
• Barcelona, 1929. (1. mjesto)
• Carlsbad 1929. (2. mjesto),
• Moskva, 1935. (4. mjesto),
• Moskva, 1936. (1. mjesto)
• Nottingham, 1936. (1. mjesto)
• AVRO turnir u Nizozemskoj 1938. (7. mjesto)
• Margate, 1939. (3. mjesto)
• Buenos Aires (šahovska olimpijada) 1939. (pojedinačno zlatno odličje)

Zanimljivosti

José Raúl Capablanca

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

• Postoji legenda da je u jednome trenutku za vrijeme turnira u Karlsbadu 1929., u partiji protiv Friedricha Saemischa, Capablancina prelijepa žena ušla u salu, i da se on toliko zaljubio da je previdio da mu je skakač napadnut od protivničkog pješaka. Izgubio je i konja i partiju.
• Postoje anegdote da Capablanca navodno u svojoj mladosti nikad nije učio otvaranja iz šahovskih knjiga (što šahovski povjesničari dovode u pitanje), no pouzdano se smatra da je u djetinjstvu zanemario veći opseg teorije otvaranja i posvetio se konačnicama. To što je postao svjetski prvak usprkos toj činjenici čini ga vjerojatno i najvećim prirodnim šahovskim talentom koji je ikada živio.

• Sudjelovao je na 29 velikih turnira uz fantastičan učinak: osvojio je 15 prvih i 9 drugih mjesta.

• U mečevima od 1909. do 1939. ostvario je +318 =249 –34. Ni jedan drugi majstor nije ostvario tako mali broj poraza. Nije izgubio nijednu turnirsku partiju od 1916. to 1924., odigravši 63 partije bez poraza, zbog čega je prozvan „šahovskim strojem“.

Znamenite partije

• Capablanca – Bernstein, San Sebastián, 1911.
• Rubinstein – Capablanca, San Sebastián, 1911.
• Jose Raul Capablanca – Lizardo Molina Carranza, Buenos Aires, 1911.
• Capablanca – Price, London, 1911.
• Mieses – Capablanca, Berlin, 1913.
• Bernstein – Capablanca, Moskva, 1914.
• Capablanca – Lasker, Sankt Peterburg, 1914.
• Capablanca – Janowski, Sankt Peterburg, 1914.
• Janowski – Capablanca, New York, 1916.
• Marshall – Capablanca, New York, 1918.
• Capablanca – Fonaroff, New York, 1918.
• Marshall – Capablanca, New York, 1918.
• Jose Raul Capablanca – Borislav Kostic, Havana, 1919.
• Emanuel Lasker – Jose Raul Capablanca, Havana, 1921.
• Capablanca – Znosko-Borovsky, London, 1922.
• Capablanca – Tartakower, New York, 1924.
• Capablanca – Yates, New York, 1924.
• Nimcovič – Capablanca, New York, 1927.
• Jose Raul Capablanca – Rudolf Spielmann, New York, 1927.

• Capablanca – Treybal, Karlsbad, 1929.
• Botvinik – Capablanca, Amsterdam, 1938.

Otvaranja nazvana po Capablanci

• Capablancina varijanta tzv. Ortodoksne obrane u Daminom gambitu: 1.d4 d5 2.c4 e6 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e3 O-O 6.Sf3 Sbd7 7.Tc1 b6 8.cxd5 exd5 9.Lb5
• Capablancina varijanta u Daminom gambitu: 1.d4 d5 2.c4 e6 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e3 O-O 6.Sf3 Sbd7 7.Tc1 c6 8.Ld3 dxc4 9.Lxc4 Sd5
• Capablancina varijanta Nimcovičeve indijke (danas češće nazivana „klasičnom varijantom“): 1. d4 Sf6 2. c4 e6 4. Sc3 Lb4 5.Dc2
• Capablancina varijanta Engleskog otvaranja: 1.Sf3 d5 2.c4 c6 3.b3 Sf6 4.Lb2 Lg4

Djela

• Moja šahovska karijera (eng. My Chess Career), autobiografija, 1920.
• Osnove šaha (eng. Chess Fundamentals), 1921.
• Udžbenik na španjolskome jeziku (eng. A textbook in the Spanish language), 1913.
• Početnica šaha (šp. Cartilla de Ajedrez), 1913.
• Knjiga Međunarodnog majstorskog turnira u Havani, 1913. (eng. The Book of the Havana International Masters' Tournament, 1913), 1913.
• Šahovska početnica (eng. A Primer of Chess), 1935.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Wikicitati imaju zbirke citata o temi José Raúl Capablanca

Knjige

• Osnove šaha (Chess fundamentals)

Mrežna mjesta

• Šahovska karijera Capablance
• Biografija na Chesscorner.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2011. (Wayback Machine)
• Jose Capablanca: download 240 njegovih partija u formatu .pgn
• Capablancine partije na muljadi.org
• 50 prelomnih pozicija u njegovim partijama
• Laskerov šahovski magazin (veljača 1905.) objavljuje članak o Capablanci sa 16 godina
• Capablancin životopis

---

Prethodnik:	Svjetski šahovski prvak 1921. – 1927.	Nasljednik:
Emanuel Lasker		Aleksandar Aljehin